Dobar dan gospodine Blagojevic i najlepse hvala na odgovoru. Istina, nisam mnogo napisala o sebi, pa cu pokusati ovog puta. Imam 47god, u braku sam 25, imamo jednog odraslog sina. Svojom ulogom kao zena i majka sam potpuno zadovoljna, rezultati su vidljivi u tim oblastima. Sto se mojih zelja tice nikada nisam bila previse zahtevna, prilicno sam skromna, zahvalna osoba koja ne tezi materijalnom vec duhovnom. U mladosti sam zelela da zavrsim jednu skolu, ali sam se ipak odlucila za neku drugu, jer se mojoj zelji protivio otac. Naravno, dugo sam patila zbog toga. Sto se tice posla nemam ga opet, a i da mi se ukaze prilika ne znam kako bih radila jer me vec godinu dana bole ledja. Idem na terapije, akupunkturu, masaze, ali su slabi rezultati. Kada radim moj dan je ispunjeniji, misli su sredjenije, koncentrisem se na rad, a ne na probleme, nema usamljenosti. Drugacije se organizujem, planiram i sve nekako postignem. Kad ne radim ustajem i znam da je to bez obaveze da se spremim i izadjem iz kuce. Najpre se malo sredim i nesto pojedem, a onda sednem za kompjuter, tu uvek ima nesto sta se moze procitati, pogledam oglase za posao i tako u krug. Spremim rucak, operem, okacim, slozim ves. Onda opet kompjuter. Ako me ne bole ledja i postignem, sredim kuhinju. Znaci uradim jako, jako malo u odnosu na ono sto sam ranije radila. Inace zivim u inostranstvu, ali to opet ne znaci da se radi o nekakvom prezasicenju, jer zivimo skromno kao i vecina ljudi u Srbiji. Jos jednom od srca hvala na razumevanju! Veliki pozdrav.